Jazz Nedeljom: Szilárd Mezei Ring Consort: Infinities Meets in the Parallel

Jazz Nedeljom je zamišljen kao serija vinjeta koje će ići (možda ne?) svake Nedelje, nudeći preporuku u vidu jednog jazz albuma koji sam tog dana slušao. Ovo nema pretenziju da bude ni ultimativni prikaz neke klasične ploče niti otkrivanje nekog budućeg klasika, već zaista samo to, da se kažu reč-dve o albumu koji sam tog dana rado slušao. Ponekada će to biti stare, proverene klasične stvari, ponekada najnovije izdanje koje sam izvalio na Bandcampu, hoću reći, neće biti pravila. Kako i treba. Kako i mora.

Za prvi ovogodišnji Nedeljni jazz ugođaj imamo… čekajte, OPET Szilárda Mezeija? Nismo li pre svega nekoliko nedelja pisali o njegovom obimnom duplom albumu kompleksnih kompozicija i intenzivnih improvizacija, R​é​v​é​szem? Jesmo, ali panonski kompozitor i improvizator je u međuvremenu ozbiljno unapredio svou Bandcamp stranicu, dodajući na nju masu albuma koje je snimio tokom poslednje decenije i po a donedavno nisu imali ovu vrstu izdanja, a među njima je i par novih izdanja, snimljenih 2024. godine gde je najnovije ovo o kome danas pričamo. Szilárd Mezei Ring Consort: Infinities Meets in the Parallel je album sa osam kompozicija koje kombinuju autorski materijal, slobodnu improvizaciju i aranžiranje klasične muzike, snimljen uživo u mestu Kápolnásnyék u susednoj Mađarskoj, dvadesettrećeg Novembra prošle godine i premijerno je izašao petog Januara ove kao da plodni autor ovim želi da nam obezbedi ne samo zakasneli novogodišnji poklon već i uveravanje da će ova godina proteći u znaku nadahnute nove muzike.

Kako smo to negde već detaljisali, „nova muzika“ je žanr za sebe, delom produžetak i evolucija klasične kompozicije – najčešće u njenim kamernim formama – delom eksperimentalni spoj kompozicije i improvizacije, klasike, džeza, roka, folk i tradicionalne muzike, često elektronike i elektronske improvizacije. Ironija da se nešto što se zove „nova muzika“ tako zove već decenijama nije neprimećena od naše strane, hvala lepo, ali istina je i da je ovo i dalje najbolji termin kojim se može opisati stvaralaštvo autora kao što je Szilárd Mezei.

Na kraju krajeva, ovde postoji eksperimentalna ambicija, ali ona nije jedini princip u nastajanju ove muzike i rezultati eksperimenta ne posmatraju se kao vredni po sebi kao što bi možda bilo u nekom drugom kontekstu, već pre svega onoliko koliko donose estetskog sadržaja. A ta je estetika opet formirana kroz složen sistem međuzavisnosti različitih muzičkih nasleđa i filozofija, sa klasičarskom disciplinom i formom kao zaleđem i polaznom tačkom, sa improvizatorskom glađu kao etosom, sa prepoznavanjem relevantnosti – i lepote – različitih žanrova koji svi mogu da stoje zajedno, jedni naspram drugih i jedni UZ druge u ovakvim kontekstima. „Postmoderna“ je izlizan termin, ali meni deluje i dalje kao dobro rešenje ako vam je „nova muzika“ nedovoljno precizan deskriptor.

Jer Szilárd je, kao i mnogi drugi autori slične muzike, neka vrsta hodajuće, pišuće i svirajuće rasprave o tome kako se tradicija danas čini relevantnom – a ne samo muzejskom građom – odnosno bukvalno, kako se tradicija može menjati, šta joj se može dodavati a šta oduzimati da bi ostala živa a ne samo zapisana prošlost koja se ponavlja poput molitve. I to ne jedna tradicija, da stvari budu komplikovanije. Szilárdova muzika je, možda i izrazitije na ovom izdanju, smeštena između nekoliko tradicija, folklornih, džezerskih, klasičnih, improvizatorskih (dakle, tu ima i onih koje se skoro programski trude da ne budu deo ni jedne tradicije) i njegov životni poziv je onda da u toj pregršti nasleđa, zvuka, teorija, stilova, harmonija, zvukova i tehnika, nađe skladnu celinu.

Ring Consort je manji orkestar od onoga što smo zatekli na poslednjih par Szilárdovih izdanja. Originalno ovo je bio kvartet, nastao 2020. godine tokom improvizatorskih radionica rađenih u Segedinu. Isprva okrenut slobodnoj improvizaciji, ovaj je bend u Novembru prošle godine u Subotici svirao u postavi koju su pored Szilárda činili još Margit Szvetnyik na violini, Zoltán Csányi na kontrabasu i Kornél Jenei na udaraljkama. No, u Mađarskoj, i na ovom albumu imamo nešto drugačiju i širu ekipu. Szilárd, Kornél Jenei i Margit Szvetnyik su i dalje tu, ali veliki deo zvuka na ovom albumu proizvode Csaba Nagy koji svira lautu i teorbu i Vedran Ferizović na klasičnoj gitari. Sekstet zaokružuje Nemanja Mihailović na fagotu i ovo je jedan od najtoplijih, najnežnijih muzičkih projekata koje sam ikada čuo da dolazi iz Szilárdove imaginacije.

Neću da kažem da me je Szilárd iznenadio. Slušam njegovu muziku decenijama i poznajem širinu njegovih interesovanja i sposobnost da kreira vrlo različite muzičke svetove, od kojih svaki ima svoju boju, svoju teksturu i dinamiku i, već sam pišući o R​é​v​é​szem primetio da imamo na programu topliju, nežniju muziku nego što je dugo godina bio njegov standard, zasnovan na vrlo cerebralnom percipiranju improvizacije i moderne kompozicije. Infinities Meets in the Parallel je utoliko nekakav prirodni korak dalje, kamerna muzika sa umiljatom baroknom osnovom, program koji klasičnu muziku pozne renesanse i ranog baroka spaja sa narodnjačkim i džezerskim improvizovanjem, u kome Szilárdova viola i violina Margit Szvetnyik sparinguju kao Muhamed Ali i Džo Frejzer iznad kamerne, klasične pratnje. Konkretno, u naslovnoj kompoziciji koja traje solidna dvadesettri minuta imamo spajanje Szilárdove originalne kompozicije, žustrih improvizacija (slušajte fagot kada Mihailović solira, kako se propinje poput ždrepca koga su konačno ispregli iz dvokolice i pustili ga da trči po polju) i Szilárdovih aranžmana sedamnaestovekovnih autora kao što su Carlo Gesualdo da Venosa i Giovanni Girolamo Kapsberger.

Dobar deo albuma je utemeljen na tom spoju kasne renesanse i modernih aranžmana sa prstohvatom improvizacije. Prva kompozicija, Free Improvisation + Arpeggiata kreće iz free improv supe neidiomatskog zvuka koji zvuči kao neka jako učtiva verzija Velikog praska i prelazi u Kapsbergerovu Arpeggiatu gde Ferizovićeva gitara i Mihailovićev fagot prolaze kroz atmosferičnu, optimističnu seriju akorda i gotovo neprimetnu temu.  Capona je još jedna Kapsbergerova kompozicija, sa pažnjom aranžiran barokni komad u kome se podsećamo da su upravo lauta i terbona bili instrumenti što ih je slavnim učinio ovaj virtuoz austrijskog porekla koji je radio u Rimu.

C – dur Choral Op. 1 „Winter“ je Szilárdov autorski komad, veoma nežna, veoma optimistična plesna minijatura, a nakon pomenute monumentalne naslovne kompozicije ide jedan sasvim drugačiji Szilárd. Lady Macbeth behajózott / Lady Macbeth Sailed In je izrazito kinematska, evokativna kompozicija u kojoj je nemoguće pored srednjeevropske osnove ne čuti i malo azijske nadogradnje u udaraljkama i uzvitlanim gudačima, kao da se autor na Ledi Magbet podsećao gledajući Kurosawin Krvavi presto. Ovde dobijamo i još jedan fantastičan solo na fagotu, i to treba ceniti.

Se per havervi oimé + Szépen esik az je pak spoj tradicionalne mađarske narodne pesme i kompozicije Claudija Monteverdija, italijanskog kompozitora šesnaestog i sedamnaestog veka koji se smatra ključnom figurom prelaska renesansne muzike u barok. Szilárd aranžira njegovu muziku sa mnogo topline a prelazak u mađarsku narodnu pesmu dolazi nakon dramatičnog krešenda i Margit Szvetnyik nas prizemljuje svojim zvonkim a nežnim pevanjem.

Chaconne des Scaramouches je napisao Jean-Baptiste Lully, veoma cenjen autor baleta sa dvora Luja Šesnaestog (koji je, štaviše, na dvor i stigao kao plesač pa tek kasnije demonstrirao talenat za pisanje i izvođenje muzike i onda iz korena transformisao i francusku operu)  i u Szilárdovom aranžmanu ovo je kratka, poletna plesna numera što podseća na revoluciju u dvorskim balovima koje je Lully iz sporih, svečanih ceremonija transformisao u živu, znojavu igru.

I onda sasvim prigodno album zatvara još jedna Lullyjeva kompozicija, trominutni aranžman Air des Espagnols koji je jednako plesan, razigran i energičan, kao stvoren da zaključi još jednu epizodu u opusu autora što je trenutno u svom apsolutnom kreativnom apeksu i ja se, lično, osećam privilegovanim što mogu da mu prisustvujem:

2 comments

Ostavite odgovor