Pročitani stripovi: The Unlikely Story of Felix and Macabber

Pre izvesnog vremena sam se išćuđavao kako u američkom stripu nema više radova koji se bave ili inspirišu profesionalnim rvanjem, s obzirom na to koliko ta forma masovne zabave ima mitološki status ne samo u Severnoj Americi već i u Meksiku, Japanu, delovima Evrope, a evo, sada sam jedan za drugim pročitao dva savremena stripa koja svaki na svoj način uzimaju wrestling kao osnovu za svoj fantastični/ fantazijski rad. O jednom od njih govorimo danas a u pitanju je grafički roman izašao za Dark Horse krajem oktobra prošle godine: The Unlikely Story of Felix and Macabber.

Čim vidite taj naslov ali i superstilizovane likove i kompoziciju na naslovnoj strani biće vam jasno da je ovo ličan, personalan, iz ljubavi nastajao strip. A nastajao je. I to poprilično dugo. Prvi put kada smo videli ovaj naslov bilo je to u davnim, pradavnim predpandemijskim vremenima, još negde 2017. godine kada su njegovi autori išli unaokolo po internetu i tražili od dobronamernih ljudi podršku za kreiranje jednog originalnog grafičkog romana, inspirisanog rvanjem, istina, ali i siromaštvom, socijalnom marginalizacijom, zlostavljanjem dece, svim onim stvarima od kojih mnogi traže pribežište u produktima popularne kulture.

Nisam siguran koliko su crowdfunding kampanje bile uspešne, a činjenica da je The Unlikely Story of Felix and Macabber izašao punih šest godina kasnije verovatno svedoči da nisu mnogo. No, njegovi autori su  verovali u svoje čedo i činjenica da je iza projekta na kraju stao Dark Horse, uostalom, dosta govori sama za sebe. Naravno, i autori su u međuvremenu stekli značajnu reputaciju u američkoj strip-industriji i to sigurno nije odmoglo.

Hassan Otsmane-Elhaou, scenarista ovog grafičkog romana je ime koje ja često spominjem jer se radi o jednom od najboljih leterera koji trenutno rade u američkom mejnstrimu. Britanac alžirskog porekla ne samo da ima konstantno zanimljiva i upečatljiva dizajn-rešenja koja često idu kontra one maksime da je najbolji letering onaj koji ne primećujete, već je i urednik uglednog magazina PanelXPanel koji se stripovima bavi iz pozicije profesionalnih učesnika u industriji i koji je više puta nagrađivan, između ostalog Ajznerom. Otsmane-Elhaou se leteringom profesionalno bavi od 2016. godine a The Unlikely Story of Felix and Macabber mu je zapravo prvi strip koji potpisuje kao scenarista. Što vredi podvući imajući u vidu da je, eto, jednom izuzetno cenjenom profesionalcu trebalo toliko vremena da objavi svoj prvi autorski rad. Čovek je inače dugogodišnji ljubitelj rvanja, ali i više od pukog ljubitelja, sa dokumentarnim filmom Supermen: A Story of British Wrestlers koji je uradio još pre jedne decenije. Njegovi motivi vezani za ultra-muževni imidž i nastup rvača, a iza koga se možda krije puno ranjivosti, veoma su vidljivi u ovom stripu.

Sa druge strane stola je Juni Ba, odrastao u Senegalu, formiran kao čovek i autor na kombinaciji američkog i franko-belgijskog stripa a u poslednjih par godina prepoznat kao izuzetan ilustrator koji elemente afričkog folklora besprekorno ušnirava u format zapadnjačkog stripa, najpre na ime njegovog grafičkog romana Djeliya ali zatim i antologije Monkey Meat koja je bila solidan hit za Image. Ba i Otsmane-Elhaou su se upoznali prvo preko Youtube kanala ovog drugog, pa krenuli da diskutuju o mogućnosti kreiranja zajedničkog stripa, odlučili da finansije nađu putem platforme Unbound i… šest godina kasnije imamo strip kome će reputacija njegovih autora sigurno pomoći.

Naravno da ovo izgleda veoma lepo. Ba je autor izuzetne mašte i sposobnosti da groteskne slike koje ima u glavi postavi u sekvencijalni pripovedni format tako da stvari budu jasne i lake za praćenje. U The Unlikely Story of Felix and Macabber on mora da izgradi čitav novi svet koji ima elemente gotskog horora (videti kuću u kojoj živi Macabber na početku stripa), ali i afričkih folklornih priča, zajedno sa ikonografijom američkog, i možda još više meksičkog profesionalnog rvanja. Na sve to, ovo je svet čudovišta. I Felix i Macabber su „čudovišta“, u smislu da imaju otprilike ljudske fizionomije ali izmešane sa animalnim i fantazijskim – Felix je, kako mu i ime govori, vizuelno kodiran kao mačak, ali mali, preplašeni mačak sa rancem i kapuljačom koga druga, snažnija čudovišta iz škole maltretiraju posle časova – ali neki drugi likovi u stripu čak ni nemaju ljudsku anatomiju. Jedan od Felixovih školskih „drugova“, ili makar zlostavljača iz škole, je arahnid, Felixov nastavnik u školi je, praktično, Ktulu (i veoma je strog, pogotovo kada čuje da je Felix izgubio svesku sa domaćim zadatkom) i to da Ba uspeva da nam prikaže jedan svet u kome ovakva stvorenja imaju vrlo izražene ljudske emocije je već demonstracija njegovog majstorstva.

The Unlikely Story of Felix and Macabber je, nagađate, priča o tome kako dva usamljena čudovišta jedno u drugom nalaze podršku – Felix kao dečak koga maltretiraju u školi i kod kuće, Macabber kao stari, ogorčeni bivši rvač koji živi sam u velikoj kući i muka mu je da se i priseća svoje nekadašnje slave jer je ona došla uz previše žrtvovanja vrednih stvari iz njegovog privatnog života. Kada Macabber reši da se vrati u rodni grad, samog sebe lažući da tamo ima da obavi neki posao (a u stvari se nadajući da će naći oproštaj, makar i sam sebi oprostio) a Felix posle ko zna kog očevog ispada besa pobegne od kuće, njih dvojica se spajaju na jednom neočekivanom putovanju.

Motivi su jasni, ali pripovedanje ne uvek, i mislim da je fer reći kako se vidi da je ovo prvi scenario za Otsmane-Elhaoua, ili makar prvi koji je objavio, te da na njemu nije, pored autora, radio nikakav urednik koji bi pomogao da se tempo ispegla, a motivi dovedu u jasnu kauzalnu vezu do kraja. Utoliko, The Unlikely Story of Felix and Macabber je jedna opora priča o tome kako je teško odrastati kada si mali i slab i kako je lako zagledati se u velike i jake kao uzor, ali i o tome kako ti veliki  jaki na tu poziciju nisu došli bez odricanja kojeg je, vidimo do kraja stripa, bilo možda i previše, ali priča sa možda i previše elemenata.

Možda je glavna zamerka koju imam na ovaj roman to da on Felixa na kraju koristi samo kao svedoka, dok je ovo zapravo Macabberova priča. Ovo ima smisla, jer je Felix mali, ne zna ništa i ništa još i nije doživeo u životu pa što bi strip bio o njemu, ali to nije onako kako fikcija ovog tipa inače funkcioniše. Felixovo inicijantsko putovanje definitivno postoji u ovom narativu i on na kraju stripa bude VEOMA naglašeno transformisana ličnost, no u smislu ritma pripovedanja i naglasaka u narativu, Felix je levo smetalo najveći deo priče, dok je Macabber taj čiju dramu zapravo treba da pratimo.

Otsmane-Elhaou je možda uveo i previše motiva u narativ, sa ne samo komplikovanom Macabberovom prošlošću i zatrovanim odnosima sa porodicom i ljudima uz koje je stasao u uspešnog rvača, već i sa složenim socioekonomskim trenutkom u kome se Macabberovo rodno mesto danas nalazi. Tu je i gomila malih „vitezova“ koji pričaju u, u suštini, emotikonima i središnji deo priče je prekomplikovan, otežava čitanje i ne daje dovoljnu isplatu u finalu koje je ionako usredsređeno prevashodno na Macabbera i jednu značajnu ličnost iz njegove mladosti.

Doduše, nije to stvarno finale. Strip ima još jedno poglavlje koje u fokus vraća Felixa i pokazuje kako mu je avantura sa Macabberom izmenila život i mada je sve to korektno prepričano, fakat je da ovde gledamo praktično montažu koja pakuje decenije Felixovog života u svega nekoliko tabli. Možda je problem pre svega u meni ali to da strip ima tako ekstremne razlike u pripovedanju, gde prethodno poglavlje stvari prikazuje iz sekunde u sekundu a da naredno preskače čitave godine između dva panela, dakle, to je u meni stvorilo neku vrstu distance prema likovima, ili makar prema Felixu jer Macabbera do kraja stripa više i nema i naprosto nisam bio prezadovoljan razrešenjem, pogotovo jer iza njega ide i još jedan epilog koji, kao, zaokružuje stvari i prikazuje da ciklus nikada ne prestaje, ma koliko to dobro ili loše bilo.

No, Otsmane-Elhaou i Ba su ovde svakako bili ambiciozni i pokušali mnogo toga. Priča im ima srce, toplinu, ogoljenu emociju i to se prepoznaje, bez obzira što samo pripovedanje nije uvek idealno. Grafički, ovo je, naravno, impresivan rad sa Baovim uvek upečatljivim crtežom i kolorima, te sa Otsmane-Elhaouovim inventvnim leteringom i mada sam se malo mrštio u toku ovog prikaza, The Unlikely Story of Felix and Macabber je svakako roman vredan vaše pažnje. Dark Horse će vam pomoći da ga kupite putem ove strane.

2 comments

  1. Ja sam ostao jako zbunjen posle ovog stripa.

    Slažem se, vizuelno je jako zanimljiv, ali priča mi je skroz zbunjujuća. Do povratka Maccabre-a u rodni grad ok, manje-više klasična priča o slučajnom prijateljstvu, ali epizoda u gradu me je skroz zbunila. Ko je Amartak (ili kako se već zove) a ko Maccabre Tails? U par navrata su likovi pomešani, što sam progutao očekujući neki obrt zamenjenih identiteta, ali ne – ne znam da li sam ja nešto pomešao ili se autor zbunio.

    Na stranu i to, na kraju uopšte i nije važno za celu priču, ali gde je uopšte odnos Felix-a i Maccabre-a? Ok, imali su taj suludi put, kataklizmičan, ali gde je njihov odnos? Zašto je Felix počeo sa borbama? Zbog jednog govora penzionisanog, ogorčenog rvača? Previše se očekuje od čitača ovde, morao je scenarista mnogo više da se potrudi.

    • Ma, da, skript je dosta konfuzan. Teme su jasne ali njihova obrada definitivno ište malo uredničkog rada koji, kao što znamo, u američkom stripu danas svakako nedostaje…

Ostavite odgovor